Junaci glume u bajkama i akcijskim filmovima, i prirodno je težiti njihovim vrlinama. Međutim, kada te težnje odu predaleko, mogu se razviti u nešto što se naziva “sindrom bijelog viteza”.

Iako nije dijagnosticirano mentalno zdravstveno stanje, i dalje može izazvati kaos u međuljudskim odnosima.

Uloga “junaka” možda se ne čini tako privlačnom kada shvatite njegove osobine, a razumijevanje znakova može vas spasiti od nepotrebne boli na radnom mjestu, u obitelji ili kada izlazite na spojeve u potrazi za novim partnerom.

Što je “sindrom bijelog viteza”?

“To su u biti ponašanja i transformacije osobnosti koje se koriste za opisivanje nekoga s kompulzivnom potrebom da nekoga “popravi” ili “spasi”, objašnjava Catherine Hormats, dr. sc., psihologinja, psihoanalitičarka i savjetnica za medije Zaklade za istraživanje nade za depresiju.

“Ponekad ta ponašanja dolaze na štetu popravljača, poznatog i kao ‘bijeli vitez. Također se naziva ‘spasiteljima’, ‘kompleksima mesije’, ‘kompleksima djevojke u nevolji’, ‘herojstvom‘ i ‘ narcizmom bijelog viteza”, kaže Hormats za Parade.

6 uobičajenih znakova sindroma bijelog viteza

1. Osjećaj manipulacije

“Umjesto da osjećate podršku vitezovog davanja, osjećate se kontrolirano, upravljano ili manipulirano. U slučaju bijelog viteza, njihov spasiteljski duh temelji se na fantaziji o dobivanju nečega zauzvrat. Obično je to ublažavanje nekog oblika praznine iz prošlih godina, poput ranog napuštanja”, pojašnjava psihologica.

2. Sve se vrti oko njih

“Dar” ili “usluge” ne služe tome da se osjećate dobro kada imate posla s bijelim vitezom.

“Više se radi o darovatelju. Na primjer, možete primiti dar koji nikada niste tražili, neželjeni savjet ili nešto što nikada niste željeli ili vam nije trebalo. Sama priroda dara nije usklađena s tim tko ste i što vam treba u tom trenutku“, ističe Hormats.

3. Osjećate se nevidljivo

Bijeli vitezovi se ponašaju kao da vam čine uslugu, ali vi se uopće ne osjećate viđeno.

“Osjećate se kao da nemate puno slobode. Ponekad se osjećate kao da uopće ne postojite. Vaše emocije nisu važne. Vitezovi daju bez obzira tražite li ih ili ne”, objašnjava.

4. Darovi stvaraju distancu

Hormats kaže da vas činovi davanja od strane bijelog viteza ne zbližavaju kao par, kolege ili prijatelje.

“Zapravo, vitezovi mogu nesvjesno koristiti davanje kao način stvaranja distance i odgurivanja svojih partnera. Tako mogu nesvjesno ponovno proživljavati svoje rane uzrokovane napuštanjem ili traume. Time što vam daje osjećaj kontrole i/li gušenja, možete biti nesvjesno potaknuti da se odmaknete”, kaže psihologinja.

5. Ovisnost

Sindrom bijelog viteza oblik je međuovisnosti.

“Postajete psihološki i neurološki ovisni o davatelju. Ovisnički neurološki sustavi obično funkcioniraju na temelju zakona opadajućih graničnih prinosa. To znači da su vas rani činovi davanja mogli ostaviti uzbuđenima, pažljivima i zbrinutima (zamislite: dopamin, adrenalin, kortizol). S vremenom možete postati ovisni o euforiji brige i spašavanja osobe” upozorava Hormats.

“Ovo je jedan od znakova da možda preuzimate ulogu ‘djeve u nevolji’ kojoj je potrebno sve više i više spašavanja da bi se osjećala sigurno u vezi Možete razviti i ljubavnu ovisnost. Zdraviji obrasci odnosa uključuju ukupnu ravnotežu davanja i uzimanja koji stimuliraju neurotransmitere poput serotonina i oksitocina”, pojašnjava Hormats.

6. Počinjete davati prioritet njihovim emocijama

Hormats upozorava da se odnosi s bijelim vitezovima s vremenom mogu pogoršati.

„Kako vrijeme prolazi, tako ste možda potpuno napustili vlastite osjećaje. Gubite iz vida vlastite potrebe ili preispitujete svoju sposobnost da ih zadovoljite jer postajete toliko ovisni o spasiocu.

Osjećate se posebno bespomoćno ili slomljeno i preispitujete svoj osjećaj za sebe i svoju stvarnost. Možete čak razviti depresiju ili misli o samoubojstvu jer je vaša razina sumnje u sebe toliko intenzivna“, kaže Hormats za Parade.