
Damir Markanović i Rodion Gačanin/Foto Privatna arhiva
Ključ uspjeha bit će i dueli, presing i obrana kod prekida - kaže nekadašnji trener u omladinskom pogonu Bijelih
povezane vijesti
RIJEKA Hrvatska godinama pa i desetljećima ima itekako zanimljivu dijasporu nogometnih stručnjaka. Različitih profila. I gotovo s 90 postotnim glavnim odredištem na Bliskom istoku. Ima je neosporno i Rijeka. Dovoljno je samo prisjetiti se Srećka Juričića, Rodiona Gačanina, Alena Horvata, Ranka Bukete, Drage Mamića, Dragana Skočića, Marija Tokića, Borisa Pučića…, a svoje manje ili veće epizode tamo su imali i imaju Mladen Žganjer, Marin Mikac, Duje Baković… i brojni drugi.
Istim putem prije gotovo desetljeće i pol krenuo je Damir Markanović, izdanak Rijekine omladinske škole. Damir je, kao i kolonija spomenutih, strpljivo gradio karijeru u zahtjevnom međunarodnom okruženju i etablirao se kao stručnjak čija su nogometna zapažanja, analize i razmišljanja itekako cijenjene.
– Najveći dio iskustva stekao sam baš na Bliskom istoku, a imao sam prilike raditi u Kuvajtu, Bahreinu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Omanu i Kataru. Vodio sam momčadi ili pak asistirao u klubovima koji su sudjelovali u najvišim nacionalnim i kontinentalnim natjecanjima – kaže Markanović. – Tijekom svih tih godina imao sam prigodu raditi i s nekima od najcjenjenijih trenera s naših prostora, što je dakako utjecalo na moj trenerski profil, ali i samo razumijevanje nogometne igre. Posebno bih istaknuo suradnju s Rodionom Gačaninom u Al Muharraqu u Bahreinu, Al Nassru u Omanu i Al Oroobi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Zatim, tu je Nebojša Jovović s kojim sam surađivao u Al Ahli iz Katara i Khorfakkanu iz UAE-a te Dušan Kosić s kojim sam u tandemu radio u bugarskom Lokomotivu Plovdiv.
Posjed i kontrola
U situaciji kad Rijeku, osvajača dvostruke krune, čekaju izazovi kvalifikacija u Ligi prvaka, najvjerojatnije s Ludgorecom, koji ne bi trebao imati problema s Dinamom Minsk, posebno su zanimljiva Damirova iskustva iz prve bugarske lige. Bijeli će u drugom pretkolu igrati protiv pobjednika tog ogleda, a u prvoj utakmici bit će domaćini 22. srpnja. Ludogorec i Dinamo prvo će igrati 8/9. srpnja u Bugarskoj, a potom sedam dana kasnije u Bjelorusiji.
– Ludgorec je izrazito stabilna i homogena momčad. U istom sastavu igraju već gotovo treću sezonu, uz minimalna osvježenja kadra svake godine. Obično su to dva do tri nova igrača. Naglasak im je na posjedu lopte i kontroli igre, a preferiraju sustave 4-3-3 i 4-1-4-1.
Po Markanoviću su još dvije važne odlike igre bugarskoga prvaka. To su prekidi i ubačaji čim se otvori prostor.
– Kod prekida je Son jako precizan, a najviše protivnicima prijete visoki skakači Almeida i Kurtulus. U završnici su posebno opasni Baroan, Nedelev, Marcus i Camara. Lošije strane? Pa imaju problema kod visokog presinga i znaju gubiti lopte u rizičnim zonama, što onda ostavlja prostor za brze kontre. U duel igri nisu posebno čvrsti.
Zanimljivo, Rijekinog vrlo vjerojatnog protivnika, ne dogodi li se senzacija, vodi Portugalac Rui Mota, koji je radio i u omladinskoj školi Šibenika. Ludogorec je prošle sezone osvojio trostruku krunu uz Igora Jovićevića, koji je potom podnio ostavku iz osobnih razloga, a naslijedio ga je Portugalac. Bio je trener u Dila Gori i Noahu.
– Njemu je ovo prvo vođenje momčadi na ovakvoj razini. Prema viđenom u prijateljskim utakmicama sustav igre i okosnica momčadi ostali su isti. Zato ne vjerujem da će previše mijenjati, a vidjet ćemo i kako će se nositi s pritiskom – dodaje riječki stručnjak.
Opasni Son
Markanović je jako dobro snimio momčad Ludogoreca i zna na što bi momčad Radomira Đalovića posebno trebala obratiti pozornost.
– Pozornost treba obratiti na Sona. To je španjolski bočni igrač koji je vrlo ofenzivan i sudjeluje u izgradnji napada, a opasan je i iz prekida. Naressi je Brazilac koji igra zadnjeg veznog i organizator je igre te gotovo svaka akcija polazi od njega. Tu je Piotrowski, ofezivni Poljak, koji je tehnički kvalitetan, uvijek traži dubinu u igri, a ima i dobar udarac iz daljine.
Ludogorec je u ponedjeljak odigrao i treću pripremnu utakmicu, remizirao je s Kopenhagenom u ogledu bez golova.
– Trener ništa nije mijenjao u sustavu, osim što je šansu dao novom igraču, Čehu Kalocu iz Kaiserslauterna. On je igrao centralnog defenzivnog veznog umjesto Naressija. Po mom mišljenju, neće puno mijenjati za susret s Dinamom. Vjerojatno će početi u sustavu 4-1-4-1, koji će se mijenjati u 4-3-3. Vratar je Padt iz Nizozemske, zadnju liniju čini Španjolac Son kao desni bočni, lijevi bočni je Bugarin Yordanov, a središnji stoperi su Portugalac Almeida i Šveđanin Kurtulus. Brazilac Naressi je središnji defenzivni vezni, dok je ofezivni vezni Poljak Piotrowski. krilne pozicije pripast će, lijevo Gancu Tekpeteyju, desno Brazilcu Marcusu. Središnji napadač je Brazilac Vidal. To je neka standardna postava koja bi trebala čekati i Rijeku.
Markanović je iz čitave analize došao i do vrlo logičnih spoznaja pa i zaključaka.
– Ludogorec je iskusna i uigrana momčad s jasnim automatizmima u igri, organizirana u posjedu i opasna iz prekida. Rijeka mora iskoristiti njihove slabosti na bokovima i pritisnuti ih u fazi otvaranja napada. Ključ uspjeha bit će i dueli, presing i obrana kod prekida. Rijeka bi to posebno trebala iskoristiti u gostima jer tamo nema pritiska s tribina i ozračje za gostujuće sastave je sasvim ugodno – zaključio je Markanović.
Pamtljiva epizoda iz Šri LankeUz Markanovićevu sadržajnu karijeru veže se niz zanimljivosti. Jedna od njih svakako je ona u Šri Lanki u kojoj je bio pomoćnik izbornika reprezentacije prije dolaska u Bugarsku. – Tada smo igrali dvije kvalifikacijske utakmice s Kambodžom za grupnu fazu kvalifikacija za Azijski kup 2027. godine. Prva utakmica završila je 0:0, druga 2:2, a nakon jedanaesteraca Šri Lanka je ostvarila povijesni uspjeh plasmanom u grupnu fazu kvalifikacija – kaže Markanović. – Zanimljivo, tamo ne postoji klasična nogometna liga, nego Savez organizira turnire po gradovima i selima na kojima se izabralo 30 igrača koji su prošli filter, da bi na kraju došli do brojke od deset igrača koji su ostali u nacionalnoj vrsti. S druge strane, predsjednik Saveza je godinu dana proveo na putu i tražio igrače koji su porijeklom sa Šri Lanke. Tako da sada reprezentacija ima igrače iz australske prve i druge lige, iz engleske četvrte, pete i šeste lige, njemačke treće lige, švedske prve i druge lige… Otkad postoji tamošnji Savez, reprezentacija je s pretposljednjeg skočila na 198. mjesto FIFA-ine ljestvice, što je također najveći uspjeh tamošnjeg nogometa. U zemlji koja je najveći izvoznik čaja na svijetu i u kojoj je kriket sport broj jedan, sada je nogomet postao praktički najvažniji sport – kaže Markanović. |